Iznenadio si me poljupcem
baš kad sam gasila
poslednja dežurna svetla
u uglovima očiju
Svetla koja ostaju da sijaju
i kad je u celoj zemlji
proglašena noć
kad više niko ne treba da stigne
niotkud
Niko se ne čeka više
po sili zakona
Svetla koja samo majke
drže upaljenim
za dolazak ožaljenih a nesahranjenih
stoga živih
u majčinom srcu
I žene…
Žene koje misle
da je ljubav lepljiva traka
koja se ne može od dragog odlepiti
i koja će ga vratiti kući
Kao Ivicu i Maricu
Iako niko više nije isti posle povratka
Ni Ivica, ni Marica
Ali ti si me iznenadio
Izmislio novi početak
s tim poljupcem kakvog se ne sećam
Ja te u njemu ne prepoznah
Jer te nisam znala ili
jer te takvog nisam imala?
S tim usnama
što bacaju neutronske bombe
u zakonitu noć
I šta sad
kad već celo, baš celo srce
utroših na tu
lepljivu traku.