Ja o tebi neću pričati
Neću te deliti slovima, razmacima, tačkama.
Neću te stavljati u tudje oči
da te izedu zenicama, sopstvenim nesrećama
Neću te predavati tudjim usnama
da te glodju rečima,
da te ispijaju svojim bolovima
Nikome ništa reći neću
o snu čiji si mi kraj ti ispričao
dišući kraj mog lica
Ni o tome kakav je život zafrkant
Kako te vodi do ivice ničega u tebi
samo da ti pokaže koliko srećan možeš biti
u krugu od četiri ruke
I da hoću ne mogu da objasnim
koliko je lako smejati se s nekim
sasvim običnim centrom svemira
koga srce ustoličava
koji srce ustoličava
S nekim s kim si ti samo ti
najbolja esencija tebe
nasledstvo svih žena tvoje loze
što brišu ruke od hlebnog brašna
što šapuću reči ljubavi u mraku postelje
Ne, neću te izdati lovcima na tudje osmehe
neću nas lomiti o usamljene sujete
Sreća u meni želi da ćuti i mljacka
Sreća u meni želi da peva i odjekuje
i onda priča o tome kako ne želi da priča
A samo jedno želi da kaže
Volim te.