Snežana Nešić – VERNOST

Ja o tebi neću pričati

Neću te deliti slovima, razmacima, tačkama.

Neću te stavljati u tudje oči

da te izedu zenicama, sopstvenim nesrećama

Neću te predavati tudjim usnama

da te glodju rečima,

da te ispijaju svojim bolovima

Nikome ništa reći neću

o snu čiji si mi kraj ti ispričao

dišući kraj mog lica

Ni o tome kakav je život zafrkant

Kako te vodi do ivice ničega u tebi

samo da ti pokaže koliko srećan možeš biti

u krugu od četiri ruke

I da hoću ne mogu da objasnim

koliko je lako smejati se s nekim

sasvim običnim centrom svemira

koga srce ustoličava

koji srce ustoličava

S nekim s kim si ti samo ti

najbolja esencija tebe

nasledstvo svih žena tvoje loze

što brišu ruke od hlebnog brašna

što šapuću reči ljubavi u mraku postelje

Ne, neću te izdati lovcima na tudje osmehe

neću nas lomiti o usamljene sujete

Sreća u meni želi da ćuti i mljacka

Sreća u meni želi da peva i odjekuje

i onda priča o tome kako ne želi da priča

A samo jedno želi da kaže

Volim te.

srce